Zemlja za nas STERIJINO POZORJE

'Kao svaka prava bajka i ova počinje pastelno i sneno. … Čudesno i nadnaravno prepliću se sa zbiljskim, a između stvarnog i izmišljenog nema pravih razlika. … Na kraju puta obitavale su one koje su otočani zvali – ni žene ni đavli. Zvali su ih vještice.' Tako nas, uz šum mora i škripu šljunka pod kotačima kombija, tihim glasom upućuje izvanprizorna pripovjedačica, u prvom licu, govoreći i to da je onamo prvi put stigla trajektom u jesensko predvečerje."